ej dragi moji nije me bilo jer mi je riknuo komp... ali evo vam i drugog i zadnjeg djela priče nadam se da će vam se svidjeti... pozdrav svima i pusa emmici koja mi puno pomaže

2. ljubavna priča

nije otišla van, nego na drugu stranu podija.. tamo je plesala s frendicama i odjednom ju je netko primio oko struka, okrenula se i vidla njega, okrenuo ju je prema sebi i počeo opet plesati s njom. Pogledi su ih odavali… željeli su isto… No ona je znala da ne smije. Trebala je krenuti i to mu je rekla, primio ju je za ruku i rekao – You can't go, I'm crazy for you – tužnog pogleda ništa nije odgovorila samo se okrnula… oči su ima bile suzne i nije ju htio pustiti, no ona se otrgnula i krenula prema izlazu… okrenula se još jednom  i on je i dalje stajao i gledao za njom… nije mogla više, vratila se i strastveno ga poljubila… zamolio ju je da dođe sutra, da mu obeća da će doći, da je mora vidjeti… poljubila ga je još jednom i čvrsto zagrlila.. tako stojeći pitao ju je kako se zove, ona je odgovorila maja, na što je on odgovorio ja sam roberto i obećala si da ćeš doći sutra i molim te dođi… Cijelu noć mislila je na njega, na njegove oči, njegove usne, osmjeh, ruke…..

Idući dan bio je naporan ali ona je samo čekala da dođe večer, i kad je došlo vrijeme otišli su u disco… okretala se, bila je nemirna, pogledom ga je tražila, ali nije ga vidjela… - on neće doći – rekla je… svi su se ukupili a frendica je rekla – maja jel ono onaj tvoj – i tada je osjetila one iste tople ruke oko svoga struka… okrenula se i da bio je to on… osmjehnuo se i privukao je na podij… počeli su plesati… počeli su se ljubiti… zaboravila je na Zagreb i na sve zbog čega to nije smjela raditi… vidjela je samo njega … pogledao ju je i rekao – Ti amo -  ona je šutila… primio ju je za ruku i izveo van…. Šetali su onako zagrljeni… došli su do njegova hotela… pogledala ga je… i oboje su željeli isto… no nije mogla… jednostavno razum je postao jači od srca… a toliko je željela… osjetiti ga… imati sjećanje na njega…. Provesti noć u njegovom zagrljaju… sjedili su pred hotelom, ljubili se i pričali… morala je krenuti u svoj hotel… hodali su polako… držali se za ruke… on joj je pričao… kako ona mora doći u Italiju, kako oni moraju biti zajedno… zauvijek…. Jer sudbina je htijela da se sretnu… ne bi ga ni upoznala da se njene frendice nisu napile i da su ih pustili u disco…  na sve to ona se smješkala… došli su do njenog hotela… nisu se mogli odvojiti… pričali su o ljubavi, pogledi su im mnogo toga govorili… bilo joj je hladno i počela se tresti a on je skinuo svoj sako  i ogrnuo je i stisnuo uz sebe, snažno… još su dugo razgovarali, dala mu je svoju narukvicu da ga podsjeća na nju… još su dugo tako stajali i ljubili se… odjednom kada ga je pogledala vidjela je u njegovim očima suzu….u tako prekrasnim očima tako puno suza i tuge, tada je i ona zaplakala… sjedili su zagrljeni i jednostavno se nisu mogli razdvojiti.. ali morali su… kada je odlazio zamolio ju je da mu nešto obeća… da mu obeća da će je opet vidjeti… znala je da obećanje ne može ispuniti no rekla je da… otišao je … tada je već bio dan… plakala je… no znala je da ga mora zaboraviti…..

dragi moji... hvala vam na pomoći...

uz ovu sliku jako sam vezana i ona mi je dala inspiraciju da napišem priču... stavit ću je na blog u djelovima... da vam odmah ne dosadim s tim... nadam se da će vam se svidjeti... pusa

Ljubvna priča

Bilo je ljeto… najljepše ljeto koje će ona pamtiti…tako uzbudljivo ljeta, a tako je kratko trajalo…jer sve što je lijepo kratko traje….dani su joj tamo prolazili brzo, a sve predivno ostajalo u sjećanju. Jedne večeri pojavio se on… niotkuda, onako zgodan, i skroz drugačiji od drugih izdvajao se iz gomile.  Nije bio sam, bio je s frendom, a ona onako slatka mala laganim koracima približavala mu se. On ju je gledao. Došla je do njega i počela mu zavodnički plesati. Niti riječi nisu progovorili, njihova tijela i pogledi govorili su više od riječi… Kada je shvatila da ne smije ništa, a ionako mu se već previše približila… otišla je… izašla je van na zrak, da se malo ohladi… nakon nekoliko minuta se vratila unutra. On ju je čekao ispred plesnog podija. Kada ga je ugledala srce joj je zalupalo jače no ikada ali nije htijela stati… produžila  je i sjela s frendicom na šank…. On je došao za njom… stajao je i gledao u nju, a i ona u njega. Počela je pjesma  Volare i ona ju je pjevala… a on pomislivši da zna talijanski približio joj se i pitao - Parlare taliano? Odgovorila je - A little, but do you speak english? On je rekao – Yes I do…pozvao ju je na ples, no ona je odbila… teška srca… molio ju je i na kraju primio za ruku i šapnuo – I never see bether dancer den you , you dance perfectly , you must dance with me, because you must, you are beautifull…. Prema redoslijedu riječi i izgovoru shvatila je da mu engleski i nije jača strana…. Pričao joj je svašta, i vrtio se u krug s istim riječima, valjda nije znao kako reći nešto pa je ponavljao isto… više se nije mogla suzdržavati, stisnula je njegovu ruku i digla se sa stolice. Pitao ju je odakle je i ona je rekla iz Hrvatske, on je bio iz Italije…. Otišli su na podij i plesali, ni riječi nisu progovorili… stavio je glavu na njeno rame i nježno je poljubio u vrat, ona se odmaknula… glave su ima se toliko približile, gotovo da im se usne nisu dotakle…tada ga je odgurnula i rekla – I must go – i pobjegla…

Lijepi moji...

zamolila bih vas za uslugu... očito sam malo priglupa da shvatim kako se rade neke stvari... tražim vašu pomoć da mi objasnite kako da stavim neku veću sliku, muziku ili nešto slično na blog... znam da ću od vas dobiti pomoć... ostavljam vam pusu i čekam upute....

Tako je teško u ovim noćnim satima... da vas malo uputim o čemu pričam... prije dosta godina imala sam veliku ljubav... jedini čovjek prema kojemu sam osjećala tako nešto...da li ga još volim? da volim ga... ili volim pomisao na njega... ne znam... naša ljubav nije bila moguća.. bili smo mladi djelili su nas kilometri.... on je vjerovao drugima što su pričali o meni... očito nismo tada bili dovoljno jaki da pređemo preko toga... ja sam nastavila dalje sa životom i on je... bila sam u vezi od 3 godine i voljela sam tog dečka i on je volio mene.. bilo nam je lijepo no ja sam i dalje mislila na S (moja prava ljubav) shvatila sam da to više nije to, upoznala drugog dečka, i ostavila čovjeka koji me stvarno volio... sada sa sadašnjim patim... nisam sretna... nedavno dogodilo mi se čudo... vjerujem da je to bila sudbina... ugledala sam ga bio je isti kao on kao moj S... pogledi su nam se susreli i smješkovi izmjenili... kada me primio za ruku, kada me dotaknuo, njegov dodir bio je isti kao i od moj S... sad više ne znam što da radim, jeli sudbina da sam se zatekla s njim na istom mjestu, gdje naime nisam ni trebala biti... ali teško mi je sada... on ima curu jako dugo, ali još ne zna što želi, ako je on sretan s njom i s njom odluči ostati, ja ću biti sretna jer je on sretan, makar izgubila i ovo malo što imam s njim... ne znam što da radim.... ni što da mislim...

dragi moji nadam se da vam nije bilo naprono pročitati ovo i da ćete mi svojim posjetom pomoći... voli vas vaša slatkica

ne bih htijela ostaviti dojam dosadnog bloga... nadam se da shvačate da je ovo tek početak...

ostavljam jednu svoju pjesmu nadam se da će vam se svidjeti

Odlaziš

Zašto odlaziš baš sada?

Zašto me ostavljaš samu

I u moj život opet puštaš tamu?

U meni ostavljaš samo prazninu,

Ove noći mrzim tu prokletu tišinu.

Bez tebe moji dani se vuku kao teško ranjenja zvijer

Bez tebe polako sve više gubim smjer.

Kojim putem da krenem a da do tebe vodi?

Moj život se sada samo na sjećenje svodi.

Da volim nekog opet kao tebe sada,

To je nemoguće i za to ne postoji nikakva nada.

Sunce bez tebe slabije će da grije,

Bez tebe ljubavi ništa više isto mi nije.

Kiše će da padaju svaki dan,

A ti ćeš ostati moj najljepši san….

Srce će svakim danom da kuca sve tiše

Jer tebe ljubavi nema više….

Odlaziš i ostavljaš me samu

U moj život ponovo puštaš tamu…

U meni ostavljaš  bol i tugu,

A najviše strah da ćeš me zaboraviti i zavoljeti drugu.

Ove stihove sada tebi pišem

Jer samo zbog tebe jedini ja dišem….

U moj život unio si smjeh i sreću

Bez tebe dragi ja dalje ne mogu i neću.

I na kraju opet sam sama,

… ostajemo samo ja…ja ona ista stara  praznina i tama…..

Bok dragi bloggeri...

ja sam ovdje nova i nadam se da ću se snaći i da ću ako mi bude potrebno od vas dobiti pomoć... zašto sam zapravo otvorila blog?

U zadnje vrijeme teško se snalazim u svom ljubavnom životu... ukrato ću vam reći u čemu je moj problem... bila sam u sretnoj vezi 3 godine, onda kao da mi je nešto počelo faliti i prevarila sam dečka, tada sam shvatila da ne želim biti s njim i ostavila ga zbog dečka s kojim sam ga prevarila (tu sam upala u mrežu svojih laži) nekako se izvlačim sa svime... mislila sam da će moj novi dečko biti dobar kako se i predstavio no shvatila sam da je mene privuklo to što je on predstavljao nešto novo i neistraženo... sada shvaćam da on meni ništa ne može pružiti osim boli... u međuvremenu pojavio se i treći dečko... više se ne snalazim, i ovaj svoj začarani krug želim podjeliti s ljubima koji me ne znaju i od kojih vjerujem mogu dobiti dobre savjete... hvala vam... i pozdrav